Uvek na umu

"¡Pase lo que pase, sea lo que sea, próxima estación ESPERANZA!"

уторак, 27. август 2019.

Gresi srca

Sve će nam ljubav oprostiti,
osim kukavičluka i ćutnje.

Ljubav će nam i strah oprostiti,
no predaju njemu,
nikada neće.

Ljubav će nam oprostiti
drhtanje šaka i tela,
ali uskraćene zagrljaje
nikada neće.

Oprostiće nam ona
i bolne ugrize usana,
ali nedarivanje poljubaca,
oprostiti neće.

Ljubav oprašta i prolaznost,
ali beg od nje dok traje,
ne oprašta nikada.

Oprostiće nam ljubav
mnoge ljudske slabosti,
ali skrivanje nje
i ruženje njene lepote,
nikada ne može.


четвртак, 1. август 2019.

Dolor y amor

Ljubav nije dovoljna da spasi voljenu osobu od stradanja, ali čini mi se da je dovoljna da spasi moje srce i dušu od bola.

Por eso - gracias, amor mio! Gracias por amor, por salvacion, por esperanza, gracias por todo!

Na javi sam odavno prestala da te sanjam, zamišljam i nadam ti se. Ipak, u snove mi dolaziš ponekad. Od velike žudnje da vidim more, sanjam ga, ali i tebe. El mar. Poslednji snovi mi daruju tebe, nas dvoje na obali, dok talasi prave najlepšu melodiju. Jednom si u crnom odelu, drugi put u belom. Ja uvek onako, slobodna, neraščešljane kose, koju krasi ruža, u beloj haljini, bosonoga... Smešiš mi se, osmehujem ti se.

Tvoj povratak u moje snove učinio je da na javi oživi davno uspavana želja za Madridom. Stan iz Almodovarovih filmova, ukrašen crvenim detaljima, ispod koga se nalazi zajednički restoran srpske tradicionalne kuhinje. Ispred loptu šutiraju dva dečaka koje izrodih u tri godine. Ja u beloj haljini, mi amor u lanenoj košulji.

Smeši mi se, osmehujem mu se.

Moželiš li ti biti taj u lanenoj košulji darivajući svetu i meni najlepši osmeh?




субота, 18. мај 2019.

Ljubavna poruka

Ovo nije jedan od onih hirovitih odlazaka kojima sam sklona. Razmaženo čikanje tvoje tišine. Jednom sam ti rekla da će doći trenutak kada svoju tišinu nećeš moći da odbraniš svojim pogledima punim ljubavi, niti dodirima prepunim nežnosti. Mom srcu, željnom ljubavi, neće biti dovoljan vrisak  iz tvojih očiju, niti kosi punoj polena, tvoji prsti kojima šapućeš volim te.

Došao je trenutak kada te više ne mogu spasiti ni bolni ugrizi prstiju dok ti se oči guše u suzama kukavičke nemoći. Sputavajući sebe da izustiš ono što ti leži na srcu, sprečio si mene da ti svoje srce još uvek poklanjam - Bezuslovno. Neobjašnjivo.

Ženu najviše povređuje muškarčeva tišina, a muškarca ženin odlazak.

Ovo je taj trenutak - trenutak mog odlaska nakon godina tvog ćutanja. Ostavljam ti našu omiljenu pastu, čokoladnu tortu i ohlađeno vino. Jastuk natopljen mojim mirisom. Želim ti sve najbolje, ali pre tog mira i sreće, želim ti da poludiš od bola zbog svog kukavičluka, jer ja sam poludela zbog tvoje tišine.



среда, 6. март 2019.

Sirova emocija

A možemo li mi da ne budemo od onih kliše parova? Ne moramo da vrištimo o našoj ljubavi, ali moramo da je gajimo i negujemo. Da se volimo bolom - sav bol koji smo doživeli da delimo, mir koji gradimo da čuvamo.

Da slušamo Miljenovića, Bovija i Dragojevića. Da se ne stidimo svojih mana. Da budemo slobodni da podrignemo i prdnemo jedno pred drugim. Da ti kažem da ne mogu danas, nisam dobro, natečena sam, štitna me uništi! A ti meni pusti me da spavam, ne mogu da se odmorim k'o čovek od tebe.

Ja tebi e 'ajde batali me tih opasnih tripova, ti meni prestani da lupetaš o neostvarivim snovima - jer na kraju krajeva, ako se volimo, svi snovi se ostvaruju.